уторак, децембар 12, 2017

scar me with your kiss 11 [12. 12. 2017]

CK P-Et svakog meseca u klizajućem terminu objavljuje dvosatni miks:

Fever Ray - Wanna Sip (3:28)
Ides Of Gemini - Mother Kiev (3:37)
It is good that we never met - In search of beauty (3:17)
Jenner - Factory of Death (5:06)
Marching Church - Christmas on Earth (4:41)
Anna von Hausswolff - The Mysterious Vanishing of Electra (6:10)
Babaduh - Karma (6:25)
Oranssi pazuzu - Varimyrsky (9:50)
Tardigrada - E Sturm Zieht Uf (9:59)
Myrkur - The Serpent (4:03)
Numenorean - Shoreless (3:24)
Vicery - Vicery (5:11)
SÓLSTAFIR - Hvít Sæng (7:22)
SINISTRO - Abismo (6:05)
Moonspell - Abysmo (acústico)
The Soft Moon - It Kills (4:28)
BASHESKIA - 7 57 (Mehmed Begić)
Lau Nau - Sorbuspuun alla (4:07)
Pale Honey - Sweep (4:22)
Doe Paoro - Blind (ANOHNI Hercules & Love Affair cover)
Oceans of Slumber - Solitude (Candlemass cover) (6:20)
Ti - Srce udara (4:06)
TR/ST - Destroyer (4:08)
СТРУГАРЕ - ПОСТМОРТЕМ (3:46)

четвртак, децембар 07, 2017

Red STAR Trails


Blood was our favorite paint
You were my favorite pain
Waiting for your love to happen
Is like waiting for a drug that never kicks in

Left traces, red trails
Ocean spray us, dance
Your endless radiance
Dismantle us
Touching in the snow one day
Laying low and kissing

Setting the snow on fire
Watching over vivid dreams
This too will pass
Under the moon we last
Arranging my friend's scenery
And inviting them to sing

Blood was our favorite paint
You were my favorite pain
Scratches when skin's too thin
Throwing me someone new to take in

петак, новембар 24, 2017

CRNI PETAK/R METALNE MLADOSTI


  1. Paradise Lost - I Am Nothing (Believe in Nothing, 2001)
  2. Amorphis - Alone (Am Universum, 2001)
  3. Hypocrisy - Fractured Millennium (Hypocrisy, 1999)
  4. Theatre of Tragedy - Lorelei (Aégis, 1998)
  5. Emperor - Ye Entrancemperium (Anthems to the Welkin at Dusk, 1997; 2004)
  6. Cradle of Filth - Cruelty Brought Thee Orchids (Cruelty and the Beast, 1998)
  7. Darkthrone - Love in a Void (Siouxsie & the Banshees cover; Too Old Too Cold, 2006)
  8. Mayhem - Cursed in Eternity (De Mysteriis Dom Sathanas, 1994)
  9. Samael - Together (Eternal, 1999)
  10. Dimmu Borgir - Sorgens Kammer (Stormblast, 1996; 2005)
  11. Satyricon - Du Som Hater Gud (Nemesis Divina, 1996; 2016)
  12. The Gathering - You Learn About It (Souvenirs, 2003)
  13. Simargal - Samolapot (... Hidden God, 2004)
  14. Type O Negative - Love You to Death (October Rust, 1996)
  15. Moonspell - Capricorn At Her Feet (The Antidote, 2003)
  16. Anathema - Barriers (A Fine Day To Exit, 2001)
  17. Lacuna Coil - Daylight Dancer (Comalies, 2002)
  18. In Flames - Only for the Weak (The Tokyo Showdown, 2001)
  19. Tiamat - Misantropolis (Amanethes, 2008)
  20. Sentenced - No One There (The Cold White Light, 2002)
  21. HIM - Close to the Flame (Deep Shadows and Brilliant Highlights, 2001)
  22. Katatonia - Wait Outside (Viva Emptiness 10th Anniversary Edition, 2013)
  23. The 69 Eyes - Stolen Season (Helsinki Vampires Live, 2003)
  24. My Dying Bride - Roads (Portishead cover; Split EP w. Anathema, 1998)
  25. Ulver - In the Kingdom of the Blind the One-eyed Are Kings (Tribute to DCD: The Lotus Eaters, 2004)

субота, новембар 11, 2017

scar me with your kiss 10 [11. 11. 2017]

CK P-Et svakog meseca u klizajućem terminu objavljuje dvosatni miks; ovo je jubilej:

Anathema - Untouchable, Part 1 (6:11)
Shining - Gyllene Portarnas Bro (6:40)
SÓLSTAFIR - Scorpion Moonrise (ft. Mat "Khvost" McNerney) (4:16)
the body & Full of Hell - Earth is a Cage (3:14)
clan of xymox - Vixen In Disguise (4:25)
Bonnie Prince Billy - People Living (3:18)
Grave Pleasures - Joy Through Death (3:48)
Myrkur - Crown (Sólstafir / Myrkur / Árstíðir - Dom omladine, Beograd)
Alcest - Oiseaux de proie (7:48)
Anneke Van Giersbergen & Árstíðir - Þér Ég Unni (1:44)
Dead Can Dance - Mesmerism (3:53)
INTER ARMA - The Summer Drones (6:47)
Juana Molina - Cosoco (4:57)
Lotus Thief - Idisi (9:16)
Hypnopazūzu - Magog At The MayPole (3:48)
St. Vincent - Savior (3:27)
EMA - 33 Nihilistic and Female (Сретан сутрашњи рођ, Симо!)
Enslaved - What Else Is There? (Röyksopp cover)
Fever Ray - Red Trails (4:50)
Kelela - Blue Light (3:36)
Jarboe - American Dreaming (4:32)
ALL PIGS MUST DIE - A Caustic Vision (1:57)
Dream Police - Revenge (3:56)
Jonna Lee - Electric Feel (MGMT cover) (3:47)
Screaming Females - Glass House (3:54)
Tommy Genesis - Tommy (2:44)
Ulver - Echo Chamber (Room of Tears) (5:00)

среда, новембар 08, 2017

среда, новембар 01, 2017

среда, октобар 11, 2017

13-a 100 % Pamučna sintetika, 11. 10. '07; Apsolut rad.

10 godina je prošlo kao tren: DEJVID SILVIJAN.

Majci mi je rođ; kad sam uradio ovu emisiju, bila je deceniju mlađa, što joj i danas želim.

уторак, октобар 10, 2017

scar me with your kiss 9 [10. 10. 2017]

CK P-Et svakog meseca u klizajućem terminu objavljuje dvosatni miks:

Konvent - Chernobyl Child (3:38)
Anna of the North - Moving On (4:41)
Circuit des Yeux - Black Fly (7:27)
F ingers - All Rolled Up (5:37)
Julien Baker - Appointments (4:34)
Linea Aspera - Eviction (Rough and Unmixed Edit for the USA Tour That Never Was) (4:14)
Moonspell - Todos Os Santos (5:41)
Nađa. Someone new (2:11)
Touche Amore - Palm Dreams (BBC Live Version) (2:22)
HAPPY BIRTHDAY, Emma Ruth Rundle - Run Forever (3:53)
Repetitor - Kralj ničega (2:51)
Sanja Tišma - Low Love (3:30)
The Discussion - Before We're Gone (3:50)
Jefre Cantu-Ledesma - Tenderness (5:00)
Samael - Red Planet (3:58)
Anathema - Can't Let Go (Anathema + Alcest // Dom omladine Beograda // 23/10/2017)
Alcest - Into the Waves (ft. Promise and the Monster)
Ane Brun - By Your Side (Sade cover)
Myrkur - Gladiatrix (Revolver)
Paradise Lost - Frozen Illusion (Paradise Lost / Pallbearer / Sinistro - Dom omladine, Beograd)
Princess Nokia - Goth Kid (3:56)
SINISTRO - Nothing Sacred (Paradise Lost cover)
Zola Jesus - Remains (Концерт на Zola Jesus, Cinedays 2017)
Babaduh - Apatija (5:00)
Godspeed You! Black Emperor - Undoing A Luciferian Towers
liv - Hurts to liv (5:02)
SEVDALIZA - MAD WOMAN (3:21)
Battleme - Hey Hey, My My (Neil Young cover) (Battleme / Gimnazija, Jagodina)

субота, септембар 30, 2017

Bugarska alt. muzika kasnih 80-ih, 90-ih i nultih


  1. Нова Генерация - Страх II (3:58)
  2. Нова Генерация - Момиче Без Спомени (6:34)
  3. Ревю - Ралица (3:43)
  4. Виолетов Генерал - Чувам Сигнала (5:22)
  5. MILENA - ALA-BALA (3:26)
  6. Клас - Госпожа Емилия (5:32)
  7. Стенли - Как се казваш (3:33)
  8. Остава - Ще дойдеш ли със мен (3:30)
  9. Под Дъжда - Водите (4:16)
  10. Irfan - Otkrovenie (5:59)
  11. Smallman - a Junction (7:33)
  12. Ladytron - Kletva (obrada uživo)

среда, септембар 20, 2017

Deseta 100 % Pamučna sintetika, 20/9/07; Apsolut rad.


Tema večerašnje emisije je jedini pravi heroj vašeg naratora, Nik Kejv, koji u subotu 22. septembra (2007) slavi 50. rođendan. Kao i u horoskopu, predstavljao je vagu koja je omogućila moje uravnoteženo odrastanje. Ili ga je uznemirila? Svejedno, obeležila ga je, kao što je 15. avgust te 2005. (inače, trostruki rođendan u mojoj porodici) obeležio moje pohođenje koncerata; takav izliv emocija i suza, jezovitog podrhtavanja, nije obećavao da se ponovi, niti je uopšte ostavljao takvu mogućnost otvorenom. No, to je ionako konstrukt, pređimo mi na činjenice...
Nikolas Edvard Kejv je australijski muzičar, pesmopisac, autor, scenarista i povremeni glumac. Ipak, kako je ovo muzička emisija, pogodite na šta ćemo se fokusirati! Najpoznatiji je po svom radu u uslovnom rok bendu Nick Cave and the Bad Seeds. Trenutno živi u Brajtonu, u Engleskoj, što je jedan njegov i povremeno naš sugrađanin i potvrdio, da ga katkad viđa s klincem u tamošnjem video klubu.
Nik Kejv je osnovao the Bad Seeds, kao internacionalnu prateću grupu, s nemačkim gitaristom Bliksom Bargeldom (iz Einstürzende Neubauten), engleskim basistom Berijem Adamsonom (prethodno član Magazine) i australijskim gitaristom Hugom Rejsom. I Mikom Harvijem, naravno. Kejvova devojka Lejn je takođe kreativno uticala, a ponekad pisala i tekstove. Ova postava snimila je debi album From Her to Eternity koji je izašao 1984.
Kejv se rastao od Lejn sredinom osamdesetih i otpočeo vezu s Elizabet Reker. Dok je bio u Berlinu, izdao je četiri albuma s the Bad Seeds: The Firstborn Is Dead; Kicking Against the Pricks; Your Funeral, My Trial i Tender Prey. Slušamo redom Tupelo, Something’s Gotten Hold on My Heart i City of Refuge.
(Godine) 1996, Cave and the Bad Seeds izdali su Murder Ballads. One sadrže Henry Lee, duet s britanskom rok pevačicom PJ Harvi (s kojom je bio u kraćoj vezi), i Where the Wild Roses Grow, duet s australijskom pop ikonom Kajli Minog, koji je bio mejnstrim hit u Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji, i osvojio tri ARIA nagrade, uključujući onu za "Pesmu godine". To znači da smo ove pesme već previše puta čuli, te sada slušamo potpunu koncertnu ekstazu, Stagger Lee.
Njegov sledeći album, The Boatman's Call iz 1997, označio je radikalno udaljavanje od arhetipskih i nasilnih naracija ka biografskim i ispovedačkim pesmama o svojim vezama, pa i o onoj s Harvijevom. Bio je to takođe prvi album koji se u celosti fokusirao na njegovo sviranje klavira. Kao manifest toga, slušamo Lime Tree Arbour.
Leta 1999, oženio se britanskom manekenkom Suzi Bik, s kojom je još uvek, i imaju blizance Artura i Erla. Na scenu se vratio, zajedno s the Bad Seeds, albumom No More Shall We Part 2001. S ovog, možda omiljenog albuma od muzike uopšte, čujmo svakako omiljenu mi stvar, We Came Along This Road.
(Godine) 2000, jedan od Kejvovih heroja, Džoni Keš, obradio je njegovu "The Mercy Seat" na albumu American III: Solitary Man, očigledno se odužujući Kejvu za kompliment koji mu je učinio obradama "The Long Black Veil" i "The (Folk) Singer" s Kicking Against the Pricks albuma. Kejv je bio pozvan da bude jedan od mnogih rok i kantri umetnika koji bi doprineli retrospektivnom CD-u The Essential Johnny Cash, izdatim tako da koincidira s Kešovim 70-im rođendanom. Iznenada, Kejv je povukao duet s Kešom u verziji pesme Henka Vilijamsa, "I'm So Lonesome I Could Cry" u korist Kešovog American IV: The Man Comes Around albuma (2002). Sličan duet, američka folk pesma "Cindy", izdata je posthumno u okviru "Johnny Cash: Unearthed" boks-seta.
Posle izdavanja albuma Nocturama 2003, koji nije uspeo da uzbudi kritičare, Bargeld je objavio da napušta the Bad Seeds ne bi li posvetio više vremena Einstürzende Neubauten, ostavljajući Mika Harvija kao jedinog originalnog člana koji je još uvek u bendu; pored samog Kejva, naravno. Sledeće godine, Kejv je izdao svoju prvu duplu ploču – hvaljeni dupli disk Abattoir Blues/The Lyre of Orpheus. (I’m) Still in Love, so, Let the Bells Ring, cause, Babe, You Turn Me On.
Februara 2007, Kejv je rekao da, pored albuma s drugom svojom drskosti, Grinderman, priprema sledeći studijski album s the Bad Seeds, koji bi trebalo da je snimljen jula. Inače, Grinderman je prozvan i Mini-Seeds, zato što je sačinjen od Seeds članova, pa i od Vorena Elisa, violiniste i frontmena Dirty Three, s kojim je uradio i muziku za film Proposition, koji je i napisao i dobio nagradu za scenario na filmskom festivalu u Veneciji prošle godine. Pre nego što čujemo The Rider Song otud, a zatim i Vortex odonud, hajde, hajde sad, tj. sledeće subote, 29. septembra (2007) uveče, dođite u Talir na koncert grupe Jarboli.

среда, септембар 13, 2017

Deveta 100 % Pamučna sintetika, 13/9/07; Apsolut rad


Clash/ Dark/ Electro/ Future, svojevrstan nastavak priče o sintpopu. Verujem da vam je nejasnije no ikad, te ostanite uz nas da razjasnimo.
Moderni sintpop je za kratko vreme od grumena postao grudvetinom usled lavine elektrokleš pokreta 2002. Ipak, fanovi ovih žanrova su se često trudili da se razlikuju. Pored Soviet-a i bostonskog benda Freezepop, nekoliko modernih sintpop bendova bilo je spremno da uskoči u elektrokleš vagon vučen lokomotivom u kojoj se kao mašinovođa nalazio Stephen Groth sa svoja dva projekta, žanrovskim Fairlight Children i primarnim Apoptygma Berzerk. Znam ih sve, pa ih čujmo redom navođenja, prvo Freezepop.
Sintpop je ponekad pomešan s elektropopom, koji je generalno frakcija sintpopa koja uključuje robotičkije elemente i osećaj da se radi o elektronskoj muzici. Termin sintpop je postao značajno korišćen u gotik i industrial krugovima da opiše različite stvaraoce alternativne elektronike koji koriste uticaje sintpopa, posebno one u EBM (o kome će biti više reči neki drugi put) i futurepop žanru, kao što su VNV Nation, Covenant i DeVision.
Čujmo sada And One, zatim Melotron kako zajedno s In Strict Confidence izvodi gej-pop klasik osamdesetih, The Sun Always Shines On TV, a onda i Wolfsheim.
Inače, sintpop postoji načelno i u klasičnijem smislu, i to onda kada se tiče prve polovine osamdesetih i pop zvezda koje su za osnovu imale sintisajzer, kao npr. Depeche Mode, a ponekad se okvirno tiče i šarolikosti neo-romantizma toga doba. Da skratimo priču, čujmo Spandau Ballet.
Za kraj, čujmo još i Ultravox, Visage i Japan.

субота, септембар 09, 2017

scar me with your kiss 8 [9. 9. 2017]

CK P-Et svakog meseca u klizajućem terminu objavljuje dvosatni miks:

My Dying Bride - And My Father Left Forever (Зоран Цветковић, 15. 8. 1954 - 23. 8. 2017)
Cloakroom - Gone But Not Entirely (6:25)
COLD BEAT - In Motion (5:49)
Carla dal Forno - The Garden (3:26)
Hope Sandoval and the Warm Inventions - Sleep (3:49)
Public Memory - Mirror (3:57)
Hilary Woods - Sabbath (6:18)
Wolves In The Throne Room - Angrboda (10:03)
Sannhet - Fernbeds (7:28)
Solbrud - Besat af Mørke (8:48)
Banks & Steelz - Wild Season (ft. Florence Welch)
Nite Jewel - Running Out of Time (5:50)
St. Vincent - Los Ageless (4:41)
ATRIARCH - Hopeless (6:07)
Satyricon - Dissonant (4:13)
Silverstein - Mirror Box (3:48)
Zola Jesus - Veka (5:13)
Haley Nonar - Corridors (2:55)
Myrkur - Ulvinde (FACT)
Broken Social Scene - Skyline (4:11)
Keny Arkana - La Vérité Fait Mal (3:27)
Chilla - Mélodrame (2:30)
Yann Tiersen - The Gutter (at Rambla de Catalunya)



How can I hold on when Everything's in motion
I try to stand still but I'm beaten by the wind
How can I move on with my anchor in the ocean
I'm tethered to the waves and I'll never be free

Lost sight of the things I've grown tired of asking for
So tired of looking for the way
Are we at an impasse, a stay away
You'll go your way

среда, септембар 06, 2017

Makedonski scenario (MOZAIQ br. 138, VIII 2017)

Osma 100 % Pamučna sintetika, 6. 9. '07; Apsolut radio


Tema kojom ćemo se večeras baviti je Jelen pivo Live muzički festival, koji će se sutra i prekosutra, 7. i 8. septembra (2007), održati na Kalemegdanu, u Donjem Gradu. No, krenimo redom – festival otvaraju u 16 sati demo bendovi: Manisent i mentalnost, Slaptrap i Dž dž; sledi Marčelo u 17, a Dado Topić & Time u 18 časova, da bi u 20 svoj nastup otpočeo Gary Moore. Nakon rasprodate prolećne turneje po Velikoj Britaniji povodom izlaska novog albuma Close as you get, legendarni bluz gitarista stiže u Beograd. Početak njegove karijere obeležile su grupe Thin Lizzy, Colosseum II i Skid Row. Solo karijeru, Gary Moore je započeo 1973. albumom Grinding Stone i nakon nekoliko rokenrol albuma, početkom devedesetih, vratio se bluzu albumom Still Got the Blues koji je postigao ogroman uspeh. Do sada je objavio trideset solo albuma a poštovaoci slavnog bluz gitariste kažu da je i dalje u formi kao na početku karijere. Pripremite se za režući bluz irskog gitariste uz Enough of the Blues koji ćemo upravo čuti.
Posle Gerija, u 21.30 nastupa Hladno pivo, ako nije nastupilo i pre; Obojeni program svakako nije, nego će u 22.30. Jedan od najvitalnijih rok sastava u Srbiji, osnovan je početkom osamdesetih godina u Novom Sadu. Vrlo brzo postali su aktivni učesnik žive scene koju su osim njih tada činile grupe Boye, La Strada, Luna i Grad. Prvi album Najvažnije je biti zdrav je objavljen tek 1990. Bend se 1993. (posle Discipline Kitschme 1990) pojavio na MTV-ju u emisiji 120 minutes, a nešto kasnije je imao čast da bude prezentiran od strane pominjanog pokojnog kolege, Džona Pila, u njegovim radio emisijama i na njegovim plejlistama. Iza sebe imaju sedam studijskih albuma, poslednje izdanje Da li je to čovek ili je mašina je snimljeno u Holandiji, i objavljeno jula 2005. za izdavačku kuću URBANS. Jedini član iz originalne postave benda je Kebra - glavni vokal i autor angažovanih tekstova unikatne poetike, koji je objavio i nekoliko knjiga poezije. Njegov glas i osoben način pevanja zaštitni su znak ovog benda čija se muzika može najkraće opisati kao alternativni rok s jakim gruvom. Proverite.
Mančesterski sastav Happy Mondays je, nakon četrnaest godina, ovog leta izdao novi album: Uncle Dysfunktional. Neprilagođeni, kreativni, ludo zabavni, autodestruktivni, iščašeni... takoreći ,,24 hour party people’’. Pitanje je kako su uopšte preživeli. Hepi mandejs su nestali s muzičke scene, a nekoliko okupljanja, par svirki, jedan album koji bi svi radije da zaborave, pobeda Beza, perkusioniste i igrača Mandejsa, u britanskom VIP Velikom bratu, učinili su samo da ne iščile baš u potpunosti iz našeg sećanja. Britanski kritičari su, čini se, s pravim olakšanjem dočekali ovaj povratnički album: on je svež, a opet u prepoznatljivom duhu Mandejsa. A kako zvuče uživo novi i stari hitovi jednog od bendova čija je muzika nezaobilazni deo svake dobre žurke, publika Jelen pivo Live festivala imaće priliku da proveri već 7. septembra (2007), tačno u ponoć; nije album Vampira, to je već 8. septembar. Dotad, Playground Superstar.
Darkwood Dub je u svoj izraz involvirao gotovo sve žanrove popularne muzike: od B. B. Kinga do Adam F-a, od sirovog noise-roka do dobro producirane kolaboracije gitara i drum’n’bass-a. Metaforički i koncizni tekstovi pevača Dejana Vučetića Vuče mantre su koje daju specifičnu dimenziju njihovoj muzici. Uz Darkwood Dub se i pleše i razmišlja. Grupa je osnovana početkom 1988. godine. Inspiraciju za ime nalaze u strip-junaku Zagoru koji je živeo u šumi Darkwood. Pre objavljivanja prvog albuma, snimili su muziku za omnibus film Paket aranžman, a takođe izlazi knjiga U vozu za Diznilend, koja sadrži tekstove njihovih pesama. Prvi album Paramparčad se pojavljuje 1993. godine. Pored ovog izdanja objavili su još i albume: U nedogled, Trainspotting (muzika za istoimenu pozorišnu predstavu), Elektropionir, Život počinje u 30-oj, O danima, a do njihovog nastupa sat i 40 minuta posle ponoći 7. septembra (2007), slušamo stvar koja se našla na drugom delu Belgrade coffee shop kompilacije, Steppin’ Out.
Drugi dan Jelen pivo festivala, 8. septembar (2007), počeće nastupima bendova s kompilacije nove srpske scene, Jutro će promeniti sve, izašle ove godine. Tačnije, u 16 sati će nastupiti jedan od mojih favorita, Mothership Orchestra (slušamo stvar s pomenute kompilacije, Then She Kissed Him); sledi Iskaz (koji nećemo čuti, nema ga na kompilaciji), a onda ponovo bend s kompilacije, Štuka, numera koja novi naziv Lord. Za kraj ovog bloka, Repetitor, beogradski bend nastao krajem 2005. jednostavno i energično Ja s kompilacije, a na festivalu od 17.30.
Specijalno okupljeni za nastup na Jelen pivo Live festivalu, kao i za prošlogodišnji Egzit kad sam ih gledao, Plejboj će podsetiti publiku na nezaboravne hitove kao što su "Grizi metak", "Skidam se", "Koliko", "Zajedno", "Znaj", "Super Star", od kojih nijedan nećemo čuti, već stvar Plejboj. Jedinstvena prilika da publika, 8. septembra (2007) u 18.20, počne da se uverava zašto bend nosi epitet jednog od najboljih sastava devedesetih godina.
Sledi Let 3 u 19.30, a zatim onaj zbog koga prevashodno idem drugog dana, Ian Brown.
Kakve veze ima što Ja želim da budem obožavan, kako smo upravo čuli, s njim? Nikakve, osim što je nekadašnji frontmen The Stone Roses, legendarnog benda koji je definisao britansku pop scenu kasnih 80ih i ranih 90ih godina. Autori i uredništvo popularnog muzičkog magazina NME proglasili su debitantski album The Stones Roses iz 1989. najboljim albumom svih vremena. Nakon razlaza mitske grupe, koja je obeležila život cele jedne generacije i inspirisala nastanak sijaset čuvenih rok bendova a potom sagorela na vrhuncu slave, Ian Brown je u stilu pravog žilavog rokera s uspehom nastavio solo karijeru i istraživanje muzike. Izlazak novog, petog po redu Braunovog solo albuma 'The world is yours' zakazan je za 24. septembar, nakon čega će uslediti, već rasprodata, 22 koncerta britanske turneje. Pre svih njih, koncert u Beogradu 8. septembra (2007) u 20.30, a pre toga Time is My Everything, the Sweet Fantastic i Kiss Ya Lips (No ID) s njegovog zasad poslednjeg albuma Solarized, na talasima Apsolut radija, 107,4.
Partibrejkersi su partibrejkeri u 22 časa, a Darko Rundek i slovenačka grupa Laibach su takođe učesnici drugog dana festivala Jelen pivo Live, 8. septembra (2007). Darko Rundek će obradovati sve prisutne setom bržih pesama benda u kom je započeo svoju karijeru, Haustor, kao uostalom i dva puta kada sam ga gledao na Egzitu. S Cargo orkestrom nalazi se na turneji po Evropi, a u Beograd stiže iz Italije neposredno pred svoj nastup u 23.30. Laibach je pak objavio novi album „Volk“ u oktobru 2006. godine. Album predstavlja kolekciju interpretacija nacionalnih himni, uključujući i transnacionalnu njihove utopijske NSK države, ustanovljene 1984. godine. Svaka pesma na albumu inspirisana je i bazirana na državnim i nacionalnim himnama najvećih svetskih zemalja. Dolaze u punom sastavu, s kompletnom audio-vizuelnom produkcijom koju koriste prilikom nastupa, u čiju efektnost sam imao prilike da se uverim početkom godine u Nišu, kao i pre nekoliko godina u Beogradu; u Beogradu ponovo, sat i 20 minuta posle ponoći. Ulaznice za festival prodaju se po ceni od 1.200 dinara za dnevnu kartu, odnosno 2.000 dinara za komplet. Slušamo Rundeka i U-Bahn, a zatim Lajbah i Angliju.
Čast da zatvori festival i našu emisiju pripala je Disciplini kičme, verovatno najoriginalnijem i najuticajnijem aktivnom bendu na srpskoj sceni, ali i šire, na celom ex yu prostoru. Nastao je 1981, nakon raspada najbitnijeg novotalasnog sastava - Šarla Akrobate. Jezgro grupe je autor, basista i pevač Koja. Izraz heavy bass blues najtačnije opisuje muziku koju sviraju - ultimativno i energično tretiranje basa koji je u savršenoj simbiozi s jednostavnim i upečatljivim tekstovima i snažnim bubnjem. Osnovnu postavu benda su od samog početka činili samo bas i bubanj, često obogaćeni trubom i ženskim vokalom. U današnjoj postavi grupe Disciplin A Kitschme, čiji je nastup s Exit festivala 05 objavljen na DVD izdanju Uživo s Egzita, za razliku od onog 2002. kome sam prisustvovao, nalaze se, osim Koje, bubnjar Buca i pevačica Manja. Ovogodišnji album Kada kažeš muzika, na šta tačno misliš, reci mi? je prvo izdanje grupe otpevano na srpskom jeziku posle 16 godina, i posedujem ga na raskošnom originalu, kao i DVD. Pre nekih mesec i po dana, sit sam se izigrao na besplatnom koncertu u centru Paraćina, promociji pomenutog albuma. Neko mora to da spreči.

среда, август 30, 2017

Sedma 100 % Pamučna sintetika, 30/8/07; Apsolut rad.

Tema emisije je Tvrda ljubav alternativnog kantrija i gotik amerikane. Zašto tvrda, pa još ljubav? Zato što sam inspirisan istoimenom knjigom Zorana Ćirića i kompilacijom koju je priložio uz nju. Za početak, evo jedne velike misli iz pomenute knjige: "Ako budete počeli da štedite, pašćete u iskušenje da dajete novac svojoj majci. A poznato je da ko god je bio dobar prema svojoj majci, nije dugo živeo."
Elem, alternative country može se ticati nekoliko ideja. Načelno, za svakoga ko svira neku vrstu kantri muzike različitu od preovlađujućeg trenda, može se reći da svira alternativni kantri. Prema ovom merilu, npr. Bakersfield sound je bio alternativan pedesetih, a muzičari iz Laboka u Teksasu, šezdesetih.
Devedesetih, ipak, alter. kantri se počeo ticati različitih grupa muzičara i pevača koji su delovali izvan tradicija i industrije mejnstrim kantri muzike. Generalno, ovi muzičari izbegavaju vrednosti dobre produkcije i pop forme industrije kojom dominira Nashville, da bi pravili lo-fi zvučeću muziku, često naoružanu snažnom pank i rokenrol estetikom, nauštrb tradicionalnih pravila kantri muzike. Tekstovi su često hladni, gotik i društveno svesni. S druge strane, muzički stilovi umetnika unutar žanra imaju malo toga zajedničkog, i kreću se od tradicionalnog američkog folka i blugresa, preko rokabilija i honki-tonka, do muzike koja je neodvojiva od roka ili kantrija. Svakako su mnogi muzičari alt. kantrija došli iz pank i rok zaleđa. Ovo, već široko klasifikovanje dodatno je zamagljeno od strane samih umetnika koji se odriču pokreta usled mejnstrim izvođača samoproklamovanih delom istog, i retroaktivnog tvrđenja za prošle, muzičare-veterane, da su alternativni kantri. No Depression, najpoznatiji magazin žanra (štagod on predstavljao), istoimen je s Uncle Tupelo LP-jem iz devedesete, izdanjem koje slovi za prvi alt-kantri album, s kog slušamo istoimenu numeru, a zatim i Stiva Erla, još jednog značajnog inovatora, čiji uticaj se može naći na pomenutom albumu i kompilaciji Ćirićevoj, bar stvar Goodbye, koju ćemo čuti u malo neodgovarajuće vreme. Posle nje, čujmo još i kako zvuči noviji projekat Džefa Tvidija iz Uncle Tupelo, Wilco, i još jedna Zoranova sugestija, She’s a Jar.
Bend Whiskeytown nastavio je ovu tradiciju, a glavni pevač Ryan Adams nastavlja da oblikuje žanr do današnjih dana svojom solo karijerom; čućemo njegov poslednji doprinos, oličen ovogodišnjim albumom Easy Tiger, stvar Halloweenhead. Neil Young je mnogo godina otelotvorenje rok i folk-kantri uticaja, a mogao bi biti smatran i "Kumom alt. kantrija", noseći ga iz ere Vudstoka do X generacije nove ere i prošlogodišnjeg albuma Living with War, s kog ćemo čuti numeru koja ga otvara, After the Garden.
Poslednjih godina, žanr doživljava da bude tretiran od strane veličina kao što su Bob Dylan, Will Oldham (a. k. a. Bonnie 'Prince' Billy), kome će biti posvećena jedna cela emisija, i Lusinde Vilijams, od kojih svako uključuje teme koje se tiču kulturološke amerikane u pisanje svojih pesama; zvuči logično, ali ipak proverite sami – čujte ove izvođače pobrojanim redom, njihova najnovija ostvarenja Thunder on the Mountain, Strange Form of Life i malo stariju lucidnu, Drunken Angel.
Čujte sad najnovije lucidnosti, dve čak, Come On, Unsuffer Me.
Sve više i više ljudi se okreće alternativnom kantriju, korenima i folku, koji svi staju u amerikanu. Kao dodatak ranije pomenutim, postoje mnogi noviji i stariji umetnici koji mogu biti klasifikovani kao amerikana, a najveći od njih, relativno skoro preminuli Johnny Cash, čiji kultni serijal American Recordings je postao definišući za žanr. Čućemo obradu Brusa Springstina, koja se nalazi na poslednjoj inkarnaciji ove kompilacije izašloj posthumno, Further on Up the Road.
Današnji alternativni kantri muzičari spajaju tradicionalni folk, amerikanu, cigansku muziku, bluz, blugres, kantri i rokabili s pankom i alternativnim rokom da bi dobili originalni stil muzike čvrsto ukorenjen u alternativnom kantriju, ali s mnogo mračnijom stranom. Tradicionalni instrumenti kao što su violine, bendžo, harmonike i mandoline mešaju se s električnim gitarama, moćnim bubnjanjem i basom ne bi li se kreirao dinamičan, sirov zvuk. Scena uključuje nestašnu galeriju izvođača i muzičara, koji dele binu s burlesknim plesačima i cirkuskim frikovima, ispunjavajući šou neuporedivom energijom.
Danas, rastući broj kantri muzičara zauzima mračniji, rustičniji pristup žanru, kreirajući supkulturu uobičajeno zvanu gotik-amerikana. Mnogi pripisuju poreklo pravca umetnicima s denverske scene druge polovine devedesetih, kao što su 16 Horsepower, čiju stvar Nobody cept You slušamo, a za njom i pesmu novog projekta njihovog frontmena, Dejvida Judžina Edvardsa; bend se zove Wovenhand i imao sam tu sreću da ga čujem uživo u Budimpešti pre dve godine, a vi ćete imati sreću da čujete numeru s njihovog tad još neizašlog albuma, Dirty Blue. Za kraj ovog bloka, ponovo 16 konjskih snaga i Black Soul Choir, koju je Wovenhand izveo na bis.
A za sam kraj, čujmo nešto što baš i nema mnogo veze s temom, mada ima, ali da ne objašnjavam sad: Pola Velera kako obrađuje Vilijema Bela, I Forgot to be Your Lover, i Rufusa Vejnrajta kako to isto čini s pesmom Lenarda Koena, Chelsea Hotel No. 2.

среда, август 23, 2017

Šesta 100 % Pamučna sintetika, 23. 8. '07; Apsolut rad.


Tema večerašnje emisije je Green Beat (2007), muzički festival koji se sutra i prekosutra, s početkom u 20 sati, održava na terenima košarkaškog kluba Partizan, u sklopu Kalemegdanske tvrđave. Pored toga, odnosno osim dva izvođača koja između ostalih nastupaju i biće vam podrobnije predstavljena, bavićemo se i smeštanjem istih u odgovarajući kontekst. Znači, opet neka elektronika. No, da krenemo redom – u petak 24. avgusta, nastupaju Booka Shade, Hernan Cattaneo i James Zabiela, i nijedan od njih nije jedan od dva pompezno najavljena. Ali, onda, u subotu 25. avgusta, nastupiće DJ Tommyboy, Nick Warren, Gus Gus i Róisín Murphy. Znajte još i da ulaznica za jedan dan košta 1.000, a za oba – 1.800 dinara.
Róisín Murphy je rođena u Dablinu, 5. jula 1973. Slavu je stekla kao glavni vokal britanskog elektronskog dua Moloko. Posle upoznavanja partnera Marka Brajdona na žurci, fraza kojom je započela razgovor, "Do You Like My Tight Sweater?", postala je naziv njihovog debi albuma iz 1997. Marfijeva nije imala profesionalnog iskustva kao pevačica pre susreta s Brajdonom. Njih dvoje su, takođe, bili u romantičnoj vezi koja je trajala sve do pred izdavanje poslednjeg Moloko albuma, Statues, 2002, s kog slušamo singlove Familiar Feeling i Forever More.
Posle tri albuma i remiks projekta s Brajdonom, Róisín je snimila svoj prvi zvanični solo materijal 2004, s producentom Metjuom Herbertom, koji je prethodno radio remikseve za Moloko. Godinu dana kasnije, juna 2005. izdala je debi album Ruby Blue, s kog slušamo singl Sow Into You, a zatim najatipičniji od pomenutih remikseva, i to za Sing It Back.
A sad, pominjani kontekst – zemljaci Ladytron i Goldfrapp, te Skandinavci The Knife, redom pesme Seventeen, Strict Machine i We Share Our Mothers' Health.
Gus Gus deluje od 1995. kao muzičko-filmsko-umetnički sastav koji je brojao čak 12 članova. Do današnjih dana, grupa se smanjila 4 puta, te u Beograd dolazi elektronski trio – Biggi Veira, Earth i President Bongo. Četiri objavljena albuma, plus prošlogodišnji Forever, svetski hit David, koji upravo počinje, i dva uspešna gostovanja u srpskoj prestonici, dobra su preporuka za nastup Islanđana.
Ponovo odgovarajući kontekst: Massive Attack i pevačica Cocteau Twins-a u numeri koja nosi naziv Teardrop, zatim jedan od projekata DJ Shadow-a i ostalih, UNKLE, stvar koja se zove In A State, i Norvežani Röyksopp i Beautiful Day Without You.
Gde je Moloko, tu je i Portishead, a gde je Gus Gus, tu više nije Emiliana Torrini, budući da spada u one tri četvrtine koje su napustile bend. Kako bilo, i jedni i druga u našoj emisiji. (...) I, da... pesma koja je u toku zove se Roads, a posle nje, za sam kraj, To Be Free.

среда, август 16, 2017

Peta 100 % Pamučna sintetika, 16. 8. '07; Apsolut radio


Synthpop je podžanr novog talasa u kome je sintisajzer dominantan muzički instrument. Najbliže je u vezi s kasnim sedamdesetim i prvom polovinom osamdesetih, iako je nastavio da postoji i razvija se otad, s Kraftwerk i Yellow Magic Orchestra slavljenim kao pionirima stila.
Dok je veći deo aktuelne popularne muzike postindustrijskog društva realizovan putem elektronskih instrumenata, synthpop ima sopstvene stilističke tendencije koje ga razlikuju od ostale muzike napravljene istim sredstvima. One podrazumevaju eksploataciju artificijelnosti (sintisajzeri se ne koriste da bi imitirali akustične instrumente), upotrebu mehanički zvučećih ritmova, vokalne aranžmane kao kontrapunkt artificijelnosti instrumenata. Strukture synthpop pesama su generalno iste kao i u ostaloj popularnoj muzici.
Sredinom dvadesetog veka, avangardni kompozitori, kao što je Karlheinz Stockhausen, bili su pioniri razvoja elektronske muzike. Upotreba sintisajzera u rok muzici počela je sedamdesetih, primetno kod Bitlsa; ipak, instrumenti su bili veoma kompleksni, temperamentni i skupi. Sintisajzeri su počeli bivati obilato korišćeni od strane bendova progresivnog roka i džez fjužna, kao što su Pink Floyd, Yes, Return to Forever, Emerson, Lake & Palmer i Weather Report. Mnoge krautrock grupe, kao Tangerine Dream i Kraftwerk, u velikoj meri su uključile sintisajzere u svoju muziku. Kraftwerk albumi, kao što su Trans-Europe Express i The Man Machine, izašli kasnih sedamdesetih, bili su posebno uticajni na kreaciju synthpop zvuka.
Sredinom sedamdesetih, uspon su doživeli stvaraoci elektronske umetničke muzike, kao što su Jean Michel Jarre, Vangelis i Brian Eno, koji su izvršili značajan uticaj na razvoj new age muzike. Kasnih sedamdesetih, Suicide, već pominjani i čuti duo iz Njujorka, kombinovao je vokale i klavijature u gruboj, avangardnoj i često vrlo kontraverznoj formi. Italijanski producent Giorgio Moroder bio je takođe veoma uticajan na budući razvoj elektronske muzike, producirajući u osnovi synth hitove za mnoge izvođače, na čelu s Donom Samer.
(Godine) 1978, istoimeni debi album Yellow Magic Orchestra je izašao u Japanu. Iste godine, britanska grupa Ultravox izdala je svoj treći album, Systems of Romance, koji je sadržao sintisajzere istaknutije nego njihovi raniji radovi. Ostali britanski synthpop aktovi počeli su da isplivavaju, pre svih Gary Numan i The Human League. Prvobitne synthpop grupe zvučale su u globalu mračno, ćudljivo i robotično. Fad Gadget, koji je izdavao za Danijel Milerov Mute Records, bio je posebno mračan i grozan, i njegovi nastupi posedovali su kvalitetan performans u skladu s tim.
Synthpop nastavlja da evoluira ranih osamdesetih, često u više radijskom, pop smeru. Zvuci sintisajzera dominirali su pop muzikom tog doba. Pored ovih, već čutih, tipični primeri ranog synthpop zvuka su i The The, Visage i Softcell.
Ostale ključne synthpop grupe i izvođači iz prve polovine osamdesetih su Depeche Mode, Eurythmics, OMD, Berlin, New Order i Pet Shop Boys. Za početak, čujmo Depeche Mode i Strangelove, zatim Eurythmics, numeru Julia, i Pet Shop Boys, goste prošlogodišnjeg Egzita, i stvar s njihovog poslednjeg albuma, Minimal.
A za kraj, slušamo ostale pomenute: OMD i Almost, dalje Berlin u Metrou i, za sam kraj, neautentični New Order, s obzirom na to da je u pitanju stvar s njihovog pretposlednjeg albuma, Someone Like You.

среда, август 09, 2017

Četvrta 100 % Pamučna sintetika, 9/8/07; Apsolut rad.


Tema večerašnje emisije je psihodelični, freak folk, takozvana New Weird America (i ostatak sveta).
Psihodelični folk je muzički žanr iz šezdesetih nastao mešanjem folk muzike i psihodeličnog roka ili popa. Psiho folk generalno favorizuje akustične instrumente, iako često uključuje i ostale. Pojanje, uticaje rane i world muzike je često moguće naći u psiho folku. Umnogome kao njegova rok paradigma, psihodelični folk je znan po neobičnom, ekstatičnom i atmosferičnom zvuku. Tekstovi pesama obično za subjekat imaju svet prirode, ljubav i lepotu. Rani Incredible String Band, Pearls Before Swine, Donovan, Fairport Convention, Pentangle i T. Rex su istaknuti primeri psiho folk bendova. Imajte u vidu da su svi ovi muzičari, izuzev Pearls Before Swine, iz Britanije, gde je psihodelična muzika često imala jači folk element. Noviji muzički umetnici nastavljaju s ovom tradicijom, iako mnogi od njih neće nužno opisati svoju muziku kao psiho folk, u korist termina freak folk; Current 93, na primer, čija su nova folk stremljenja, iskazana na albumu iz 1988. Earth Covers Earth, evocirala acid/freak folk stilove grupa kao što je Incredible String Band. Svakako je omot albuma post-pank parodija Incredible String Band albuma, The Hangman’s Beautiful Daughter. David Tibet, glavni i najstalniji član Current 93 nastavio je sa svojom apocalyptic folk varijacijom ovog stila do današnjih dana, da bi prošle godine izdao album Black Ships Ate The Sky sa koga slušamo stvar Then Kill Caeser.
Poslednja generacija psiho folk umetnika, od 2000. naovamo, uključuje Animal Collective, koji smo upravo čuli, i sestre CocoRosie, koje smo takođe čuli. Čujte sada Antony and the Johnsons, stvar Spiraling, koju sam prvu čuo i zaljubio se; zatim, Blonde Redhead, numeru My Impure Hair, i na kraju Iron & Wine i The Sea and the Rhythm.
Michael Gira je takođe doprineo nekoj vrsti psiho folk rivajvla. Gira je, možda, nazvao svoj najnoviji projekat Angels of Light po istoimenoj hipi transcendentalnoj teatarskoj grupi iz San Franciska (iako u intervjuima kaže da ne može da se seti odakle mu taj naziv). Odgovoran je i za uspon karijera novih psiho folk zvezda, Devendra Banhart i Akron/Family.
To bi bilo to za večeras. (...) Slušamo (još) superinteligentnog Sufjana Stevensa rešenog da snimi album o svakoj od pedesetak Sjedinjenih Američkih Država; ovoga puta, u pitanju je stvar s njegovog Illinois albuma, koja druga do Chicago. A najbolje smo ostavili za sam kraj – 25-godišnja harfistkinja Joanna Newsom i jedna od najlepših kompozicija prošle godine, Emily. Probajte da vam ne bude lepa noć posle ovoga. Otpozdrav.

уторак, август 08, 2017

scar me with your kiss 7 [8. 8. 2017]

CK P-Et svakog meseca u klizajućem terminu objavljuje dvosatni miks; ovaj je najlepši:

Death in Rome - Love Me Forever (Motörhead cover)
Lana Del Rey - Love (4:32)
Todavia - Love My Way (The Psychedelic Furs cover) (4:19)
Vasko Atanasoski - Koga te nema (3:28)
Deafheaven - Irresistible (3:13)
Kezz - Oko šareno (3:39)
Warpaint - Majesty (Rough Trade Sessions) (7:55)
Austra - I Love You More Than You Love Yourself (4:58)
BITIPATIBI - Glečeri (4:45)
Black Needle Noise with Kendra Frost - This Kind Of Road (4:52)
Belly - Sweet Ride (Black Session 12/1/1993) (3:18)
ŠećeЯ - Reci, reci mi (3:15)
Agent blå - Dream Boy Dream (3:04)
Shura - Make It Up (3:31)
Susanne Sundfør - Mountaineers (ft. John Grant) (5:21)
Smockey - Le President, Ma Moto et Moi (4:00)
DJ Shadow - Horror Show (ft. Danny Brown)
Nina Kraviz - You Were Wrong (Short Version) (4:42)
VATTNET - Dark Black (4:00)
ATRIARCH - Repent (4:19)
Anna von HaussWolves In The Throne Room - Born from the Serpent's Eye
Black Peak - Evil Twin (4:27)
Myrkur - Shadows of Silence (4:58)
Shabazz Palaces - Since C.A.Y.A. (3:57)
СТРУГАРЕ - АМЕРИКА (3:19)
Vlada Divljan OSB - Malena (uživo)


Love me forever, or not at all,
End of our tether, backs to the wall,
Give me your hand, don't you ever ask why,
Promise me nothing, live 'til we die,

Everything changes, it all stays the same,
Everyone guilty, no one to blame,
Every way out, brings you back to the start,
Everyone dies to break somebody's heart,

We are the system, we are the law,
We are corruption, worm in the core,
One of another, laugh 'til you cry,
Faith unto death or a knife in the eye,

Love me or leave me, tell me no lies,
Ask me no questions, send me no spies,
You know love's a thief, steal your heart in the night,
Slip through your fingers, you best hold on tight.

среда, август 02, 2017

Treća 100 % Pamučna sintetika, 2. 8. '07; Apsolut radio

Tema večerašnje emisije je Sziget, festival koji se od 8. do 14. avgusta održava na ostrvu u budimpeštanskom delu Dunava. U podnaslovu: šta bih gledao kad bih imao 120 evra, koliko iznosi karta za svih sedam dana, zatim 30 evra za mesto u kampu i 35 evra za povratnu autobusku kartu do Budimpešte; i 185 evra da ponesem, naravno. Viza besplatna. Dnevna karta je 30 evra, i još uvek figurira kao opcija kad je reč o mom ponovnom odlasku.
Čast da otvori festival, bar onaj deo na Main stejdžu, pripala je britanskom bendu Nitzer Ebb, osnovanom u Čelmsfordu kada su glavni protagonisti, pevač Douglas McCarthy i Bon Harris, programer za bubnjevima, bili samo petnaestogodišnjaci. Behu elektropankeri pre nego što je žanr uopšte i postojao, a predstavljaju i presek kroz industrial i ritmičku scenu osamdesetih i devedesetih. Nastup počinje u 18 časova, a mi slušamo stvar Let Your Body Learn, i to u Terence Fixmer remiksu, izašlom prošle godine.
Chemical Brothers su britanski duo elektronske muzike sačinjen od Toma Roulanda i Eda Simonsa, koji su se sreli na Mančesterskom univerzitetu. Prvobitno su se zvali Dust Brothers. Promenili su ime 1995. zato što je postojao istoimeni američki duo, a njihova popularnost rasla i pretila joj opasnost od zakonskih konsekvenci. Naši skorašnji gosti iz Engleske nastupiće drugog dana festivala na Main stejdžu s početkom u 21 čas, a mi slušamo stvar staru deset godina, Dig Your Own Hole, s istoimenog albuma.
Killing Joke snimaju sporadično od osnivanja u Engleskoj 1978. Tada su bili neodređeni gotik, agresivni postpankeri. Puno ovoga bilo je uticajno na ono što će kasnije postati industrijski rok, posebno mejnstrim kraj spektra, sada okupiran Nine Inch Nails-om i sličnima. Danas bend radi svoju stvar, okupljajući se s vremena na vreme da snimi zveri od albuma, kao što je onaj iz 2003, a mi slušamo naslovnu numeru s albuma Democracy iz ’96. Da... moći ćete da ih vidite ako se 10. avgusta u 20 časova nacrtate ispred HammerWorld stejdža.
Skinny Puppy je uticajan industrial bend osnovan 1982. u Vankuveru, a čije jezgro čine cEvin Key i Nivek Ogre. Inspirisani muzikom Kraftwerk-a, Cabaret Voltaire, Throbbing Gristle i ostalih, Skinny Puppy su eksperimentisali s metodama i tehnikama elektronskog snimanja komponujući višeslojnu muziku, u osnovi korišćenjem klavijatura, sintisajzera, industrijskih zvukova, ritam-mašina, živih perkusija, protkanih semplovima. Nastup na HammerWorld stejdžu počinje 10. avgusta u 21.30, a mi slušamo prvu stvar s njihovog prvog albuma iz 1984. Smothered Hope, i ima li bolje preporuke od činjenice da su je izveli pre dve godine na istom mestu, samo što je tada bio u pitanju Main stejdž pre Nika Kejva.
The Hives su garažni rok ili pank bend iz Švedske, koji je izbio na površinu Amerike i Engleske malo posle 2000. iako je postojao skoro dekadu pre toga. Na površinu Mađarske, i to glavnu binu Sziget-a, izbiće 11. avgusta u 18 sati, a dotad slušamo stvar Two Timing Touch & Broken Bones.
Nine Inch Nails su formirani 1988. u Klivlendu od strane Trenta Reznora, jedinog konstantnog člana benda. Njemu generalno pripadaju zasluge za popularizaciju industrial-a. Nine Inch Nails koriste široku paletu žanrova i tehnika zadržavajući pritom karakterističan intenzivan zvuk. Andergraund muzički entuzijasti puno su poštovali ranu aktivnost benda, a sam bend je nastavio da snima nekoliko veoma uticajnih albuma devedesetih i zavređuje internacionalno priznanje. Za priznanje publike u Budimpešti boriće se 11. avgusta od 21.30 na Main stejdžu, a za vaše, pesmom s novog albuma koju trenutno slušamo, Capital G.
Dave Clarke je engleski tehno producent i DJ, često zvan Baronom tehna. Clarke ima zasluženu reputaciju jednog od najboljih tehno i elektro DJeva na svetu, ali je uvek bio autsajder, od burnog detinjstva osamdesetih do žestokog odnosa s medijima danas. Dakle, pošto Nine Inch Nails okončaju svoj nastup na Main stejdžu, pravac Party arena, zato što tamo, već od 22 sata, nastupa Dave, a mi ga slušamo zajedno s mojom prošlogodišnjom EXIT poslasticom, Chicks on Speed, u numeri iz 2004. What Was Her Name.
Faithless je engleska grupa muzičara, čija muzika je opisana kao krosover između trip-hop-a i tehna. Četvoro originalnih članova Faithless-a bili su reper Maxi Jazz, Sister Bliss, vokal i instrumentalista Jamie Catto i producent Rollo Armstrong. Jamie Catto ih je napustio posle drugog albuma, Sunday 8 PM, koji je izašao 1998. Na Glavnu binu izlaze 12. avgusta u 21.30, a vi probajte da se naspavate, pošto slušamo Insomniju.
!!! je bend iz Bruklina i Sakramenta, pionirski u fuzionisanju elemenata roka, elektronike i fanka, s ciljem pravljenja muzike često opisane kao dance punk ili punk funk. 13. avgusta s početkom u 18 sati nastupaju na Glavnoj bini, a mi slušamo stvar koja se zove Heart of Hearts.
Tool je progresivni rok bend iz Los Anđelesa, najprimetniji zbog kombinovanja hard roka s progresivnim strukturama i stihova koji se kreću od pesničenja do filozofskih pitanja. Pojavili su se s teškometalnim zvukom prvog izdanja, kada je tim žanrom dominirao trash metal, a na vrh alternativnog muzičkog pokreta dospeli su izdavanjem drugog dugosvirajućeg studijskog albuma, Ænima, 1996. Posle konstantne evolucije njihovog zvuka i neprekidnih pokušaja da ujedine muzičko eksperimentisanje i vizuelnu umetnost, moći ćemo da ih vidimo početkom septembra kod nas, a u međuvremenu, nemojte im naći zamenu, nego poludite na njihovom ramenu 13. avgusta u 21.30 na Main stejdžu. Pozdrav Simi uz pesmu s njihovog novog albuma, Jambi.
DJ Hell je rođen u Minhenu i smatran jednim od nemačkih DJeva s najvećom reputacijom devedesetih. Njegov eklektični stil razvio se iz brojnih žanrova: dark-a, gotika, Detroit-tehna i elektra, ali je najpoznatiji kao pank DJ. Helmut, kako mu je pravo ime, vodi izdavačku kuću International DeeJay Gigolos i rezident je UltraSchall kluba. Takodje, sarađivao je s Lorenom Garnijeom, a u Party arenu dolazi 13. avgusta u 22 časa; dakle, Tool, pa pravac Pakao. Slušamo stvar Control.
Juliette & the Licks su rok bend vođen američkom glumicom Džulijet Luis. Naši nesuđeni gosti su poznati po eksplozivnim nastupima, a na turneji su od juna 2006. bar do 14. avgusta kada, od 18 časova, sviraju na Glavnoj festivalskoj bini. Na Apsolut radiju svira stvar koja se zove Sticky Honey.
The Killers su alternativni, indie rok bend iz Las Vegasa. Izdali su uspešan debi album Hot Fuss leta 2004, koji je postigao četvorostruki platinasti tiraž. Hitovi s albuma su Somebody Told Me, Mr. Brightside, Smile Like You Mean It, koji smo slušali u prošloj emisiji kao deo post-pank rivajvla, i All These Things That I Have Done, koji trenutno slušamo. Poslednjenastupajući bend festivala Sziget, odnosno onog njegovog dela koji se odigrava na Mejn stejdžu, uzavrelu galamu počeće da pravi 14. avgusta u 21.30.